Random thoughts...

Misli o svemu i svacemu...Pravo onako, random...a ima malo i medicine...


19.10.2008.

Porez (Harac) na dohodak

E, pa cestitam. Taman kad pomislim da nasi federalni poslanici makar malo brinu o nasem narodu, oni me ponovo neprijatno iznenade svojim nedostatkom sluha. Nakon sto su ljetos poistiha sebi opet digli plate, progurali su Zakon o porezu na dohodak, onako u avgustu, kad niko i ne prati sta (ne) rade. Po ovome zakonu cete svaki mjesec na razliku dohodka (platu) preko 300 KM morati placati 10% ovoj nasoj drzavi. Da me se pogresno ne shvati ovaj porez je neminovnost, jer se nalazi u zakonima skoro svih uredjenijih drzava svijeta. Medjutim ono sto je uzas to je ova osnovica od 300 KM koja po nasim paralmentarcima i Vladi dovoljna za zivot 1 mjesec. Dalje, ako imate 1 dijete, ova se osnovica povecava za 90 KM. Bas me intersuje ko ce priustiti osnovne potrebe djetetu za 90 km. Za Boga miloga, pa osnovni racuni za moje domacinstvo su oko 300 KM. U svom naporu da pokusam da objasnim ovaj zakon, ne pada mi nista drugo nego jeftin nacin da se od naroda otmu pare i preliju u drzavnu kasu. K'o da nam PDV nije previse? Sramota da ih bude...Gori smo mi sto stoku biramo...

07.07.2008.

Dodik obara koridor 5C

E pa cestitam. Ima vecina ovog teksta na Avazovoj stranici:
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/aktuelno/dodik-obara-koridor-5c

S obzirom da nasa vlada u FBiH nista drugo ne zna osim da trosi nase poreze (otuda i skori bankrot), RS ce nas pregaziti. Ne mogu da shvatim da ako vec hoce da kradu od naroda, zar ne kontaju da bi mogli vise ukrast kada bi napravili autoput (koridor 5C). To je vise posla, vise prometa robe, vise para, vise sanse za ukrasti.
Za ovih nekoliko godina (decenija?) koliko se prica o koridoru 5c mogli su ga pojesti a ne napraviti. Ako se citava strategija ove vlade zasniva da treba prvo prodat telekom, pa onda napraviti autoput, jadni li smo ti moja mila majko.
I znate sta je najtuznije? Kad Dodik napravi ovaj autoput, a hoce, koridor ce samo pomjeriti malo zapadno i nikad se ovaj koji bi trebao da ide kroz Federaciju nece ni napraviti. Evropi treba da spoji Madjarsku sa Jadranom. Hoce li to ici preko Sarajeva ili Banjaluke, njima je svejedno. Nama na zalost nije i zato smo nadrljali.
Narod koji ima ovakve politicare, ne treba da se brine za svoju buducnost. Nema je...

10.02.2008.

Mrzim kupovati u Bingu

Ok, sad i sluzbeno izjavljujem!
Mrzim kupovati u Bingu!
Za one koji ne znaju to je lanac mini-midi-makro-mega xafsa uglavnom na podrucju Tuzlanskog kantona. Karakterisu ih niske cijene u odnosu na ostale lance. Medjutim da nema na svijetu nista dzabe, zauzvrat dobijate najseljackije i najprimitivnije iskustvo u kupovini koje mozete da dozivite.
Prvo sto je sva roba nabacana po i oko ionako zbijenih polica, tako da nema sanse da se mimoidjete sa drugom osobom koja ide iz suprotnog pravca sa korpom, a kamoli sa kolicima. U vecini objekata frizideri im smrde na trulez, dok je kupovina mlijecnih proizvoda lutrija sa vrlo dobrim izgledima za eksploziju np. kefira ili jogurta, sto se autoru ovih redova ljetos desilo.
Na kasama se nalaze djevojke kojima je taj posao jedino na svijetu sto im je ostalo, jer za 300 Km niko nece vise da radi 12 sati dnevno 7 dana u sedmici. I jos povrh svega, vrlo su slobodne da daju komentare ili da dvije kasirke pricaju o raznim temama iz drustveno politickog zivota (ma salim se neka kolegica im je na tapetu) dok kucaju robu.
Jedino osjetno nize cijene su razlog zbog cega se ipak povremeno odlucujem na mazohisticke ekskurzije u njihove objekte, uvijek spreman na dugu odiseju po radnji, pazljivo gledajuci da ne kupujem nesto sa isteklim rokom upotrebe, a sto je redovna pojava.
Ali danas je prevrsilo mjeru. Dolazim na kasu sa punim kolicima punim pica i sokova. Sve u svemu jedno 25 kg tezina. Kasa uska i kratka, nema prostora iza kasirke ni za hljeb i mlijeko kako treba. A ona otkuca svu moju robu i odmah prelazi na sljedcu musteriju ni ne pomisljajuci da pomogne sa pakovanjem, dok ja primoran da brzo sve ubacujem u kese, polagano uzmicem pred nadirucim artiklima sljedeceg kupca. Naposlijetku sve se onako djuture sruci sa kase na pod - sva sreca nista se nije razbilo.
Nevjerovatno je bilo vidjeti izraz cudjenja na licu kasirke kada sam joj rekao, "Znate ne bi bilo lose da mi pomognete sa pakovanjem ili da sacekate sa sljedecim kupcem kada ja zavrsim!" Onako nevoljko mi konacno pomoze da popakujem sve, a ja sa cvrstom odlukom da u tom gnijezdu krkanske ekonomije sa stalnim pustanjem turbo-folka nikad vise necu kupovati.

10.02.2008.

Šumar

Vidim danas jednog prijatelja iz starog komšiluka, pa onako pričamo gdje je ko od raje završio i podsjeti me na jednog malog iz ulaza koga smo svi zvali Šumar. I onda nekako samo od sebe, sjetim se kako je dobio nadimak. Zanimljivo je kako ti jedna odluka roditelja moze dodijeliti epitet za citav zivot. Naime, do svoje 8 godine, on je bio Mirza, sa imenom koje su mu njegovi dali na rodjenju.
Medjutim, ne znam zbog cega, za jedan od rodjendana, roditelji su mu poklonili jednu od onih uzasnih trenerki, od one ruzne grube sintetike, koju je trebalo samo malo protrljati, pa da se naelektrises sa naponom od 1000 volti. Svaki pokusaj hvatanja za bilo kakav uzemljeni predmet je rezultirao strujnim udarom koji bi sigurno mogao barem osamutiti jedno omanje pile.
Sve ovo vezano za ovu trenerku ne bi  imalo posljedica za Mirzu da ona nije bila sivomaslinaste boje identicne boji sumarske uniforme. Dovoljna je bila sekunda njegovog pojavljivanja pred zgradom u toj trenerci da dobije nadimak za cijeli zivot.
Mirza je odrastao, njegova trenerka je vjerovatno davno zavrsila u raju za trenerke, ali nadimak je ostao, zauvijek. I kroz srednju skolu i kroz fakultet.

13.01.2008.

Šaptačica duhovima

Zanimljivo, iako sam otvorio ovaj blog sa namjerom da pišem što češće, nekako sam na njega zaboravio 3 godine :)
Ali, eto, sjetih se da i ja imam SVOJ blog, pa rekoh da osvježim malo...
Gledam sa svojom ljubljenom suprugom seriju "Šaptačica duhovima". Emitovana na NovaTV i OBN prva sezona, prošle godine, a mi eto malo, prošetali do lokalnog video kluba - kad tamo cijela druga sezona i sve što je emitovano u tekućoj - trećoj. Serija ima zanimljiv koncept - žena ima moći da vidi duhove koji su vezani za zemlju - imaju nedovršena posla, pa im pomaže da se pokusuraju sa živima i pređu "u svjetlo" odnosno tamo gdje bi svi trebali da završe.
Uglavnom, meni kao fanatičnom ljubitelju svega što nalikuje na SciFi, pa makar i nedostajalo ovoga Fi, serija je super. Zanimljiva, mada su ponekada epizode na isti kalup. Moram priznati da sam se znao fino naježiti od nekih scena i prisjetiti se svojih pubertetskih dana i prizivanja duhova i scena koje smo znali priređivati jedni drugima u cilju prestrašivanja.
Svejedno, toplo je preporučujem za gledanje svima koji imaju viška vremena kao što sam imao i ja za vrijeme ovog svoga kratkog godišnjeg odmora koji se na žalost završava u nedjelju.

20.01.2005.

Zasto se Bajram pretvorio u izliku za prosnju?

Pozdrav svima...i Bajram Serif Mubarek Olsun.

Evo, da se i ja pridruzim ovoj blog maniji koja vlada u cijelom svijetu. Da i ja kazem koju...
Za danas, nisam sposoban nista previse pisati, jer sam unisten ogromnim kolicinama hrane i kolaca, koje su danas moji dragi clanovi sire i uze porodice, nemilice trpali u mene.
Zbilja mi i samo pitanje "Hos kolaci il' baklavu" izaziva mucninu, vec poslije 11 sati ujutro. A sta se moze, takva nam je tradicija.
Stvarno, pitam se sta se desava sa onom hranom koja se ne pojede i koja je nazalost osudjena na kantu za smece nakon 2-3 dana? Je l' se iko ikad pitao, koliko bi ljudi jos moglo jesti? Mozda sutra ne bi bilo lose da to sve pokupim po familiji i da odnesem u Narodnu kuhinju. I njima je Bajram...
I na kraju, jeste li primjetili koliko je prosjaka na dan Bajrama? To me pocinje uzasno da nervira, jer prosi i ko ima i ko nema. Danas me je recimo jedan mladic u NIKE trenerci, bolje recimo gilipter, sa oblajhanom kosom, sa zlatnim halkama u oba uha presreo na ulici i uz ispruzenu ruku, ocito trazeci pare, cestitao Bajram? Mozete li to vjerovati?


Random thoughts...
<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MEDICINSKI LINKOVI

Moj zivotni kredo
"It matters not how strait the gate,
How charged with punishments the scroll,
I am the master of my fate,
I am the captain of my soul."

William Ernest Henley (Invictus)

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4508

Powered by Blogger.ba